Pregled koraka u procesu modeliranja strukturne jednačine u AMOS programu
Pregled koraka u procesu modeliranja strukturne jednačine u AMOS programu
Naučiti kako se vrši modeliranje strukturne jednačine u AMOS programu
AMOS (Analysis of Moment Structures) je jedan od najčešće korišćenih i najpraktičnijih softvera u modeliranju strukturnih jednačina. Stoga, istraživači moraju da znaju kako da sprovedu analizu modeliranja strukturnih jednačina koristeći AMOS. Prvi korak modeliranja strukturnih jednačina u AMOS programu je otvaranje datoteke podataka koju treba analizirati. Nakon otvaranja datoteke sa podacima, prvo što treba uraditi je proveriti tačnost pretpostavke o normalnosti distribucije. Normalnost se utvrđuje koristeći Mardijin koeficijent i formulu p*(p+2). U ovoj formuli, p je broj posmatranih varijabli. Da bi se ispunila pretpostavka o normalnosti, vrednost dobijena pomoću formule treba da bude veća od Mardijinog koeficijenta. Nakon ispunjenja pretpostavke o normalnosti, kreira se strukturni model prema hipotezama istraživanja. Uočene i latentne varijable u modelu se crtaju u glavnom prozoru uz pomoć ikona na AMOS traci sa alatkama. Nakon što su sve posmatrane i latentne varijable nacrtane u glavnom prozoru, treba nastaviti sa testiranjem mernog modela. Prilikom testiranja mernog modela treba nacrtati kovarijansu između latentnih varijabli. Kada je merni model nacrtan, analiza treba da se nastavi. Prvo treba ispitati faktorska opterećenja. Standardizovana faktorska opterećenja moraju biti veća od ,50, a idealno je da budu iznad ,70 da bise smatrala statistički značajnim. Nakon ispitivanja faktorskih opterećenja, treba proceniti indeks uklapanja modela prema kriterijumima Schermelleh et al. (2003). Očekuje se da će indeksi uklapanja mernog modela biti u opsegu kriterijuma dobrog uklapanja ili prihvatljivog uklapanja. Testiranje strukturnog modela zahteva sledeće testiranje mernog modela. Isti putevi se prate za testiranje mernog modela. Suštinska tačka u strukturnom modelu je dodavanje termina greške zavisnim varijablama. Još jedna kritična tačka je da ne moraju sve putanje biti smislene u strukturnom modelu. Treba imati na umu da beznačajnost putanja između nezavisne i zavisne promenljive može biti posledica snage moderatorske varijable u datom odnosu. Poželjno je da putanja između nezavisne promenljive i zavisne varijable postane beznačajna kada se medijatorska varijabla uključi u model. Nakon toga se ispituje jačina indeksa uklapanja strukturnog modela i po potrebi se vrše modifikacije. Važno je da sve modifikacije imaju teorijsku osnovu. Ako su indeksi modifikacije veći od 4, potrebno je nacrtati kovarijansu između dve promenljive ili termina greške prikazanih u tabeli. Poslednji korak modeliranja strukturne jednačine je određivanje validnosti modela. Metoda Bootstrap se koristi za određivanje validnosti modela. Ovde je posebno važno da se odaberu ispravne oznake u meniju „Svojstva analize“. U izlazu koji se otvara ispituje se standardizovani indirektni efekat nezavisne promenljive na zavisnu promenljivu. Ako između donje i gornje granične vrednosti standardizovanog indirektnog efekta nema 0, zaključuje se da je efekat medijacije značajan. Na kraju, potrebno je pravilno izveštavanje o svim analizama.