EN | PT | TR | RO | BG | SR
;


NEXT TOPIC

Deo 3: Vrste kvantitativnih istraživačkih nacrta




Pretpostavke, ciljevi, struktura, metode i tehnike kvantitativnog istraživanja


Metodologija koju koriste istraživači može značajno uticati na ishod i tačnost njihove studije. Nacrt istraživanja obuhvata okvir, strukturu i strategiju koju istraživači koriste za rešavanje istraživačkog pitanja. Pažljivim razmatranjem ovih elemenata, istraživači mogu uspostaviti svoju hipotezu, sprovesti svoju studiju i interpretirati svoje podatke (Leavy, 2022). U kvantitativnom istraživanju je ključno održavati kontrolu i ublažiti bilo koje faktore koji bi mogli uticati na ili iskriviti nalaze. Pregled ključnih karakteristika i pretpostavki koje podupiru kvantitativno istraživanje je ključan za razumevanje kako kontrola igra ključnu ulogu u nacrtu kvantitativnog istraživanja (Asenahabi, 2019; Bloomfield & Fisher, 2019).

Kvantitativno istraživanje je formalan i sistematičan proces opisivanja varijabli, testiranja njihovih odnosa i ispitivanja uzročno-posledičnih veza između varijabli. Kvantitativno istraživanje generiše numeričke podatke, pretežno informisane pozitivističkim ili post-pozitivističkim paradigmama i poduprte raznim pretpostavkama, kao što su verovanje u jednu istinu ili realnost, objektivnost i dedukcija (Hair i sar., 2021; Sukamolson, 2007).

Kvantitativno istraživanje je naučni metod koji koristi objektivne i nepristrasne tehnike za testiranje hipoteza i pronalaženje tačnih odgovora. Proces istraživanja uključuje uzimanje reprezentativnog uzorka učesnika iz poznate populacije i merenje varijabli koje su predmet interesovanja. Obično istraživači započinju testiranjem nulte hipoteze, koja tvrdi da ne postoji veza između nezavisnih i zavisnih varijabli. Hipoteza se ispituje, a nalazi se procenjuju kroz statističku analizu. Na kraju, nulta hipoteza se smatra prihvatljivom ili neprihvatljivom na osnovu rezultata statističkih procena. Kada se nulta hipoteza prihvati ili odbije, mogu se primeniti zaključci ili generalizacije na populaciju koja je predmet interesovanja. Nacrt istraživanja mora biti pouzdan i imati unutrašnju i spoljašnju validnost, zajednički poznate kao rigoroznost, kako bi omogućio pouzdane generalizacije o populaciji (Watson, 2015).

Rigoroznost u kvantitativnom istraživanju može se opisati kao količina kontrole koju istraživač vrši kako bi sprečio efekte sporednih ili zbunjujućih varijabli na zavisnu (test ili ishodnu) varijablu.

Da bi procenio efekat jednog faktora na određeni ishod, istraživač mora uzeti u obzir bilo koje druge varijable ili spoljne faktore koji bi mogli potencijalno uticati na ishod. Ovo može pomoći u izolaciji specifičnog uticaja nezavisne varijable koja se proučava.

Na primer, da bi se stvorio profil rizika od pada, istraživač treba da uporedi karakteristike uzorka pacijenata koji su doživeli pad sa karakteristikama uzorka pacijenata koji nisu. U ovoj situaciji, ako postoji greška u izboru uzorka grupe pacijenata koji nisu doživeli pad i ova grupa slučajno sadrži višu prosečnu starost, tada razlika – ili njen izostanak – između dve grupe može biti posledica starosti zbog greške u uzorkovanju.

Kvantitativno istraživanje koristi niz različitih nacrta studija. Ovi nacrti mogu varirati u načinu na koji su kategorizovani prema četiri značajna tipa kvantitativnog istraživanja: deskriptivni, korelacioni, kvazi-eksperimentalni i eksperimentalni (Tabela 6).